Novo u galeriji

Upitnik

Koga najviše cijenim?
 

Za članove

Fotografaska pravila: vrlo općenito

Ocjena: / 0
LošeOdlično 

Moj interes za fotografiju prije više godina neminovno me doveo do "izučavanja" fotografskih pravila. Treba li ih doslijedno poštivati? Što će se dogoditi ako ih prekršimo? Razmotrimo istine i zablude o fotografskim pravilima.

A evo i teze: Ne treba ih poštivati! A zašto?

Fotografska pravila i odakle potječu

Poznajem ljude koji se nikad nisu zamarali tim pravilima. Jednostavno rade dobre fotke vođeni svojim osjećajem za lijepo, skladno, uravnoteženo. Interesantno je daneki ljudi imaju "to nešto". Na takvom dobrom 'feelingu' za sklad su zapravo i nastala svojevrsna pravila koja bi onima koji ga nemaju objasnila što i kako bi trebalo raditi da bi slika promatraču bila ugodna. Pravila su vezana uz mentalitet i način na koji čovjek percipira svijet oko sebe.

U toj percepciji razlikujemo različite relacije koje su nam važne u dočaravanju svijeta oko sebe: lijevo desno, iznad-ispod, bliže-dalje, veće-manje, vodoravno-okomito...itd. Ta percepcija u svakodnevnom životu pomaže da se lakše orijentiramo, izbjegavamo opasnosti, procjenjujemo situaciju i svoje akcije. Mozak nas analizom tih odnose pokreće u donošenju odluka i (re)akcijama. Taj je mehanizam zasnovan na osjećajima (emocijama). Ako smo zatvoreni u malom prostoru osjećamo tjeskobu koja nas cijelo vrijeme uvjerava da bismo trebali izaći. Gledanje s velike visine niz liticu također budi svojevrsni alarm koji nas pokušava maknuti od ruba. S druge strane, na klupi uz fenomenalan zalazak sunca postoji određena ugoda i ne bismo se micali danima.

Prenesemo li tu analogiju na fotografiju, okvir u koji gledamo je jedan svijet u malom. Naš mozak naviknut na relacije među stvarima fotografiju promatra na isti način kao i svijet oko sebe i donosi zaključke, stvara emocije. Namjera fotografa je da u promatraču izazove osjećaje. Naravno, teško je nekoga rasplakati fotografijom (osim ako niste vezani za nekoga koga vidite), ali sve se više manje svodi na to da ako osjetite "nešto" fotografija će vam biti dobra.

Kako to radi?

Poznajem također drugu vrstu ljudi koji ne brinu o pravilima, ali niti nisu rođeni s njima. Njihove fotografije su uglavnom čiste od bilo kakvog umjetničkog dojma, nedostaje im zanimljivosti i prikazuju svakodnevne scene koje je svaki promatrač vidio milijun puta u životu. One ne izazivaju emocije osim što su dosadne i nezanimljive.

Ponekad im fotografija ispadne super, prema onoj narodnoj "I ćorava koka ponekad kljucne zrno". Nezanimljive fotografije su uglavnom one koje nastanu s dobro poznatog mjesta i prikazuju dobro poznati kadar. "Overshooted", kako kažu oni koji ne znaju dobri hrvatski izraz "već toliko puta slikano da oči bole".

U ovoj seriji članaka o pravilima proći ću svako od njih i pokušati potkrijepiti dobrim primjerima. Ali evo još malo teorije uz pokoji primjer.

Pogledajte ove dvije slike. Radi se naravno samo o različitom izrezu (cropu) iako je koka ista. Kad ih pogledate, čini li van se da su slike drugačije, da izazivaju različiti dojam? Prvu bismo mogli nazvati "Dolazak" a drugu "Odlazak".

Koka ulazi na scenu

Dolazak (kompozicija s prostorom ispred koke u koji ona ulazi)

Koka izlazi sa scene

Odlazak (kompozicija s prostorom iza koke, ona izlazi iz fotografije)

Ljudska percepcija je u ovome vrlo dosljedna. Vidimo li prostor ispred ili iza objekta za koji je prema njegovom položaju očigledno da se kreće, zasnovat ćemo svoj dojam na onome što vidimo. Prazan prostor iza smjera kretanja objekta znači nam da je objekt već bio u tom prostoru i on izlazi iz njega. Otvoreni proistor ispred daje obrnuti dojam; objekt ulazi u fotografiju.

Ovo je samo jedan mali primjer kako vrlo mala razlika u izrezu slike daje drugačiji dojam na promatrača. Jako je puno elemenata koji utječu na taj dojam i upravo se na njih odnose pravila za dobru fotografiju. Važno je razumijeti da se ova pravila ne odnose samo na fotografiju, već i na sve koji se bave vizualnim prezentacijama (slikari, kipari, arhitekti...) Pravila naprosto označavaju koji je ispravan vizualni dojam za određeni učinak.

Pozitivna i negativna pravila?

Najčešća pogreška nekoga tko razmišlja o pravilima je da ih smatra receptom za dobru fotografiju. Naime, doslovno poštivanje pravila nije recept uspješne fotografije. Pravila su samo smjernice koje su eto napisane kao nekakav "pozitivan" skup zakonitosti koji će promatračima dati nekakav dojam, ali tim se dojmovima možemo igrati. Na primjer, jedno od pravila kaže da objektima treba ostaviti prostor ispred njih. Pogledamo li fotografije iznad, ispalo bi da je Dolazak ispravna fotografija, a da Odlazak ne vrijedi. To, međutim nije točno. Kako biste napravili fotografiju kokoši, (nemojte se smijati) koja će završiti u juhi da biste poslije mogli reći "ovo je njena zadnja fotografija". Svakako prije ovom drugom kompozicijom, dakle svjesnim kršenjem pravila o praznom prostoru oko objekta.

Mislim da bi se konačno ova vrsta pravila trebala nazivati neutralnim nazivima, npr. pravilo o prostoru unutar kompozicije, a koje bi jednako opisivalo sve potencijalne slučajeve i primjene. Nema ispravnih i neispravnih, samo su opcije koje će fotografiji dati drugi dojam. Ovako ostaje puno prostora za rasprave, pri čemu svi znamo sve, a zapravo ne znamo točno.

Često u raznim publikacijama susrećem dosljedne izjave tipa "pravilo trećina je zakon i to baš mora tako biti, centrirana slika nije dobra". Zatim se javljaju drugi tvrdeći kako "neki kažu da centrirana fotografija nije dobra, ali da to nije točno".

Istina je naravno negdje u sredini. Kreativnost ne priznaje stroga pravila, ali prihvaća smjernice. Smjernice služe da bi saznali što ćemo postići na jedan ili na drugi način. Želimo li toplu obiteljsku sliku slijedit ćemo smjernice koje nas upućuju na tople boje, uravnoteženu fotografiju s dovoljno prostora i sve ono što bi u gledatelju izazvalo pozitivne osjećaje. No da bi izrazili strah ili dramu trebat će napraviti malo pomutnje, izbaciti namjerno sliku iz "balansa", neprirodno urediti boje i prekršiti još nekoliko pravila za koja neki misle da su svetinja. Upravo zaokret u suprotnost skladu donijet će gledateju emotivni osjećaj drame. No, i ovo je primjer. Kad stignem, i ako uspijem, priložit ću malu demonstraciju :)

Pretraži fotografski.com

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 23