Learning to see creatively  je knjiga koju sam nabavio na engleskom jeziku. Nisam našao podatak da postoji na kojem drugom jeziku, ali mi osim hrvatskog drugo ni ne bi značilo. Iako o sadržaju ove knjige postoje različita mišljenja, mislim da je njena korisnost fotografskim početnicima i naprednim amaterima neupitna. Svakom početniku je veliki izvor novih ideja, ali i principa na kojima se može izgraditi dobar osjećaj za prostor i kompoziciju.

Iako postoji mnogo vrhunskih profesionalaca u svijetu fotografije, Bryana Petersona cijenim jer, osim što razumije fotografiju, zna i napisati dobro štivo te prenijeti znanje na jednostavan i razumljiv način. U svojim prvim amaterskim fotografskim pokušajima shvatio sam da su fotografije drugih bolje, ljepše i zanimljivije od mojih. U potrazi za znanjem naletio sam na ovu knjigu, naslov je bio primamljiv, a kratak opis sadržaja je potvrđivao da ovo nije knjiga o tehnikama fotografiranja, nego u finom podešavanju samog fotografa. Upravo to mi je trebalo.

Osim što prilično dobro i zanimljivim riječnikom objašnjava kako "vidjeti" fotografiju u glavi prije nego smo se i namjestili kako treba, daje i neke smjernice kako se i sam odnositi prema fotografiranju. Ponekad treba kleknuti ili čak leći na zemlju da bismo dobili kut ili kompoziciju kakvu želimo. Ponekad treba nekoga zamoliti da napravi nešto ili da ponovi nešto što nismo stigli uloviti. Ne bi nas trebalo biti stid što fotografiramo.

Uz mnoštvo Bryanovih vlasitih fotografija stoje opisi i EXIF podaci o parametrima kamere, te kratak osvrt tipa "kada-gdje-zašto-kako" je nastala koja fotografija, kao i opis fotografske tehnike, ako kakva posebna postoji.

Nakon što isprobate neke savjete i tehnike iz Petersonove knjige lako je početi stvarati i vlastite kompozicije ili neobi?ne situacije.

Znanje iz knjige o fotografiji

Ono što sam posebno naučio je da se ne treba sramiti fotografirati. Mnogi ljudi fotografiraju tako jednostavno uspravno stanu pred objekt naciljaju, dobro centriraju i fotka je gotova. Nakon tog nauka o važnosti neobičnih kuteva počeo sam cijeniti fotografe koje vidim po terenu kako rade neke neobične "stilske" vježbe, od saginjanja gotovo do zemlje kako bi uhvatili dobar kut, ili pentranja po drvetu. Takvo ponašanje pokazuje da znaju što hoće, i da znaju da će zanimljiva fotografija biti ona koja pokazuje scenu iz kuta koji još nije viđen, toće biti umjetnost i bit će kreativno. imat će jedan poseban naglasak. Sve ostalo je "dokumentarac" ili zabilježeni trenutak koji je osim fotografa vidjelo i fotografiralo još stotine ljudi koji su kraj njega stajali gledali u sličnom ili istom pravcu.

Zatim, naučio sam da na objektu fotografiranja treba raditi. Neće se uvijek dogoditi da scena bude idealna. Ako imamo vremena uvijek možemo nešto malo pomaknuti, nešto izbaciti ili nešto dodati u kadar kako bi fotografija bila vrijednija. Treba zaboraviti predrasudu da je fotografiranje lov na nekakav sjajan trenutak koji treba uloiviti baš u pravo vrijeme ili će biti zauvijek izgubljen. Naravno rad na objektu fotografiranja nije uvijek moguć, primjerice kod zalaska sunca koji traje kratko, ali je nepromjenjiv jedinstven. Zalazak sunca nećemo promijeniti, ali bismo mogli nekog zamoliti da nam stane u scenu kako bismo ulovili njegovu siluetu s zalaskom u pozadini. Bryan Peterson naglašava da ako nam u kompoziciji smeta stolica, treba je maknuti, ako nam ne vrijedi pozadina treba pronaći drugi kut ili je nečim zakloniti. Na objektu treba raditi.

Osim toga knjiga puno govori o elementima kompozicije: bojama, strukturama, obrascima, obliku, linijama, dijagonalama, okviru, pa čak i o kršenju pravila fotografiranja. Kako ove elemente uspješno prepoznati u okolini i osjetiti koja je prava scena.

Mogu li postati dobar fotograf čitanjem knjiga?

Learning to see creatively je moja prva knjiga o fotografiji. Nakon toga nabavio sam ih još 7 različite tematike. Iz svake sam nešto naučio i rekao bih da je to abeceda. Svi profesionalci se slažu da je znanje i vještina svakog fotografa, makar i amatera, proporcionalna broju snimaka koje je napravio. S vremenom je sve manje loših fotografija a sve više onih koje biste rado imali na zidu. Radi se o procesu, neprestanom usavršavanju, isprobavanju i prilagođavanju. Knjiga poput ove samo je mali poticaj, malo odškrinuta vrata velikog svijeta fotografije.

Ne treba se zanositi mišljuda su knjige same po sebi dovoljne, ali dobre su za početak.