mali foto blog

Olympus E-510 je moja prva jača investicija. Ovdje se neću osvrtati na mnogobrojne tehničke detalje već prvenstveno na prednosti i mane koje ga razlikuju od konkurencije.

Investicija

Prije svega, moja investicija u ovu kameru se pokazala kao dobra iako sam malo požurio. Nakon mnogobrojnih čitanja revizija odluka je pala na E-410. I tada je izašao E-510, pa sam ga uzeo u razmatranje. Presudni faktor je između ostalog bio i grip (hvatište) za desnu ruku, koji i danas smatram velikim nedostatkom kod serije E-400 i E-410. Na tim  modelima hvatište jedva i da postoji tako da s težim objektivom ili uz dodatak blica nije lako u slučaju potrebe držati kameru samo jednom rukom. E-510 sam nabavio po punoj cijeni s double-zoom kitom (ZUIKO DIGITAL ED 14-42 mm / 1:3,5 - 5,6 i ZUIKO DIGITAL ED 40-150 mm / 1:4 - 5,6) Investicija je bila utoliko loša što sam platio i neiskustvo. Danas mislim da se isplatilo pričekati par mjeseci i kupiti samo tijelo te uložiti u neki dobar objektiv. Nije da priložena dva objektiva ne valjaju ali ipak imaju svoja ograničenja koja primjećujem nakon godinu dana isprobavanja. Napominjem da je ovo moj amaterski sud.

Zašto bih preporučio ovaj fotoaparat?

Iako E-510 nije u potpunosti profesionalna kamera i spada u red najmanjih SLR modela na tržištu, njegove performanse u odnosu na cijenu mogu zadovoljiti svakog amatera koji je odlučio s kompaktne kamere prijeći na nešto ozbiljnije. Nabrojit ću neke datalje koje smatram prednostima.

Stabilizacija pokreta

Jedna od značajki koja izdvaja E-510 iznad E-410 te i od brojnih konkurenata je upravo stabilizacija pokreta kamere ugrađena u samo tijelo aparata. Uz malo eksperimentiranja može se vidjeti učinkovitost ove stabilizacije. Iako nije svemoguća, pokazuje koristan dodatak posebno pri fotografiranju s većim žarišnim duljinama. Objektivi koji su namijenjeni za kamere bez stabilizacije pomaka (stabilizacija je ugrađena u sam objektiv) su skuplji tako da je E-510 sa sustavom ugrađeim u tijelo potpuno neovisan o takvim objektivima i stabilizacija na senzoru će raditi uspješno sa svim objektivima namijenjenim four-thirds sustavu optike (ZUIKO, te dijelom SIGMA). Stabilizacija ima tri moda: isključeno, horizontalna stabilizacija i horizontslna i okomita stabilizacija.

Raspored funkcijskih tipki i izbornici

Iako nisam probao duže vrijeme koristiti neki drugi model kamere, navkao sam na raspored funkcijskih tipki na E-510. Mislim da su postavljene logično, te ih je moguće koristiti u vrijeme fotografiranja. Zahvaljujući dobrom hvatištu za desnu ruku sve važnije tipke su na dohvatu prsta te je relativno lako upravljati kamerom i dodatnim funkcijama. Postoji i praktična Fn tipka koju je moguće programirati za različite namjene, a lako su dostupne i tipke za zaključavanje ekspozicije ili fokusa te za kompenzaciju ekspozicije. Iako su sve te opcije dostupne kroz izbornik, često je praktično neke korekcije i funkcije raditi u vrijeme fotografiranja prateći prametre na displayu unutar tražila.

Izbornici su prilično natrpani i iako bi možda mogli biti bolje riješeni, zadovoljavaju kad govorimo o inicijalnim postavkama i konfiguraciji kamere. Izbornik za aktivne postavke je lako dostupan tako da se preko LCD ekrana lako i brzo mogu mijenjati svi aktivni parametri fotografiranja (ekspozicija, otvor objektiva, ISO, oštrina, zasićenje, balans bijele boje, postavke bljeskalice i drugo).

Struja, memorija.....

E-510 ima vlastitu punjivu bateriju s relativno kratkim vremenom punjenja i dobrim kapacitetom za velike serije. Ovisno o uvjetima (sa ili bez ugrađene bljeskalice) i količini dodatnog utroška energije (display, autofokus...) baterija može izdržati 200-250 snimaka pri najvišoj rezoluciji. E-510 sam dobio s priloženo CF memorijskom karticom kapaciteta 2Gb. Kombinacija kapaciteta baterije i kapaciteta ove kartice je odlična i uglavnom se "troše" ravnomjerno. Kad govorimo o karticama CF je relativno brza kartica što se vidi pri uzastopnom snimanju. Bez problema će podnijeti spremanje do 10 snimaka u nizu u rapid-shoot modu sa slikama maksimalne rezolucije (10 megapixela, 6.7 Mb po fotografiji). 

Važna značajka E-510 je da osim ležišta za CF karticu ima i dodatni utor za xD-PictureCard s panorama opcijom. Sebi sam nabavio xD od 2Gb tako da prostora za fotografije ima više nego dovoljno: bez skidanja fotografija na računalo moja konfiguracija može držati pohranjeno 4Gb fotografija. tj. oko 500-tinjak njih. Ovdje valja reći da kapacitet baterije ipak nije dovoljan za ispuniti obje kartice bez nadopunjavanja.xD kartica je ujedno i osjetno sporija u normalnom modu rada. Ono što je ovdje praktično je što se aktivna kartica može mijenjati kroz izbornik tako da se fotografije koje snimamo kao glavnu temu (npr. neki događaj) spremaju na glavnu, a eventualne zanimljive sporedne stvari ("za svoju dušu") možemo spremati na drugu što olakšava sortiranje prilikom skidanja na računalo. Spomenimo da je moguć i ispis slika s kamere direktno na pisač bez posredovanja računala.

Softver

Uz E-510 dobivamo i Olympus Master, program za komunikaciju kamere s računalom. Softver je dobar i pouzdan, ali bez posebnih značajki i opremljen standardnim opcijama za kreiranje direktorija i albuma, automatsko preimenovanje fotografija, automatsko brisanje fotografija s kartice nakon skidanja, a ima i nekoliko dodataka za manipulaciju fotografijama (manje zahtjevne korekcije, spajanje panorama i slično. Ukoliko nemate jači program za manipulaciju fotografijama (Photoshop, Bridge, Lightroom...) za manje amaterske zahvate Olympus Master nudi jednostavan i lako razumljiv set opcija.

Malo o objektivima

Standardni pripadajući objektivi su objektivi za opću namjenu. Relativno su jeftini i neće u potpunosti zadovoljiti zaljubljenike u macro fotografiju ili snimanje ptica.

ED 14-42 je relativno dobar standardni objektiv koji može zadovoljiti većinu potreba za dokumentarnom fotografijom. Obuhvaća solidan kut, jedino se pri fotografiranju iz velike blizine primjećuje iskrivljenje slike. Ne bih mogao reći je li to mana jer ne znam kako se drugi objektivi takve žarišne duljine ponašaju u istim uvjetima. Objektiv je dobar za snimanje pejzaža ili grupnih snimaka i lako pokriva kadrove unutar zatvorenih prostora.

ED 40-150 je teleobjektiv i pri maksimalnom uvećanju ekvivalentan je 300mm objektivu na klasičnoj kameri s filmom. Ne snalazi se najbolje u malim satvorenim prostorima, što zbog žarišne duljine i malog kuta a velikim dijelom i zbog slabih performansi. Najmanji otvor objektiva pri 40mm (ekv. 80mm) je 4,0 tako da je u uvjetima slabog osvjetljenja često potrebna bljeskalica. S dodatnom vanjskom bljeskalicom problem ne bi bio toliko značajan, no ako govorimo o standardnoj ugrađenoj bljeskalici gotovo je redovita pojava da tijelo ovog objektiva baca sjenu u donji dio fotografije. Pri dobrim svjetlosnim uvjetima u otvorenom prostoru, ovim objektivom možemo raditi i makro fotografiju (ali ne ekstremnu), nije loš ni pri izradi portreta s udaljenosti uz kvalitetnu plitku dubinsku oštrinu.

Iako za recenzije i opise objektiva imamo posebnu rubriku spomenut ću samo da sam za svoj komplet nabavio i ZUIKO DIGITAL ED 70-300 / 1:4 - 5,6 (ekv. 140-600 mm) koji također spada u niži cjenovni razred. Iako je svjetlosno slab, u dobrim svjetlosnim uvjetima daje prilično dobre rezultate. Fotografiranje iz ruke na 300 mm može biti problematično unatoč stabilizaciji, posebno nakon nekoliko desetaka snimaka. Stoga je dobro nastojati snimati sa stativa kad god je to moguće. Upravljanje dubinskom oštrinom je odlično. Jedina zamjerka je što ima okretni dio prilikom autofokusa, te troši nešto više energije. Ukoliko imate uključenu opciju za resetiranje objektiva prilikom gašenja treba obratiti posebnu pažnju. Uključen aparat na rubu stola može nakon power-save gašenja kamere i reseta objektiva dovesti do rotacije objektiva u nulti položaj. Ako je na objektivu sjenilo postoji mogućnost da kamera sklizne sa stola :)