mali foto blog

Moj omiljeni autor Bryan Peterson u svim svojim knjigama, predavanjima u uputama često koristi pojam "kreativna ekspozicija". Znači li kreativna ekspozicija isto što i dobra ekspozicija? Naravno, ne. Dobra, korektna ili tehnički ispravna ekspozicija je nužnost, ali to ne znači da takva ekspozicija ima i umjetnički štih. Da bismo bili kreativni trebamo znati čime raspolažemo i kako to upotrijebiti za umjetnički dojam.

Dobra ekspozicija ne znači drugo nego dobar odnos "svetog trojstva": ,otvora blende, brzine okidača i ISO osjetljivosti u, pretpostavimo, standardnom osvjetljenju. Već i teoretskim promišljanjem, očito je ono što je sprovedivo u praksi. Za svaki kadar postoji nekoliko "dobrih" ekspozicija. Najčešće šest, ali i više što ovisi o opremi. Tako je na primjer ISO 100-f8-1/250 jednako dobro kao i ISO 100-f11-1/125. Veći otvor objektiva propušta više svjetlosti što kompenziramo većom brzinom i obrnuto. Na taj način sudjeluju bilo koja dva od tri elementa ekspozicije. U krajnjem slučaju, postava kamere na automatiku će (barem bi trebala) uvijek dati ispravnu ekspoziciju i to po principu težnje k što manjem otvoru objektiva radi oštrine, što većoj brzini s tim otvorom po mogućnosti uz ISO 100 radi najmanje šuma. No kamera to radi školski i nema sposobnost "kreativnog" računanja.

Peterson kaže: Vi ste umjetnik iza kamere, razmišljajte kreativno. Koju ćete od šest ispravnih postavki ekspozicije upotrijebiti?

O čemu ovisi izbor postavki za kreativnu fotografiju?

Pogledajmo što nam fotografski aparati današnjice nude u svojim opcijama. Svi noviji modeli pod različitim nazivima imaju nekoliko načina određivanja ekspozicije: Automatski, s prioritetom otvora objektiva, s prioritetom brzine okidača i potpuno manualno. Već sama ova činjenica pokazuje da "u tom grmu leži zec". Sama mogućnost odabira ovakvih opcija daje nam tu kreativnu mogućnost.

Konkretno, prva mogućnost je zasnovana na optičkoj fizici objektiva. Otvor objektiva ima dvije značajke u paketu. Količina svjetla koja kroz otvor prolazi do filma ili senzora te istovremeno i reguliranje dubine područje fokusa (DOF - depth of field). Pri najmanjem otvoru objektiva količina svjetla je najmanja, a dubina polja koje je u fokusu je gotovo beskonačna. To znači da će gotovo jednako oštar biti predmet na par metara od objektiva kao i udaljeni objekti u pozadini. Najveći otvor objektiva propušta više svjetlosti čime nadoknađujemo loše svjetlosne uvjete ali istovremeno smanjuje dubinu oštrog polja. Osnovna logika govori da mali otvori objektiva propuštaju jednako dovoljno svjetla u odličnim svjetlosnim uvjetima, a veliki kompenziraju slabije svjetlosne uvjete propuštajući više svjetla, te u oba slučaja možemo dobiti jednaku ekspoziciju. Količina svjetla je zapravo pravilo da bi fotografija bila vidljiva, ali ako govorimo o dubini polja tada dolazimo do kreativnog elementa. I pri najboljim svjetlosnim uvjetima možemo koristiti najveći otvor blende kako bismo kreativno iskoristili plitko polje oštrine i "izolirali" objekt na fotografiji. S obzirom da to neminovno vodi preeksponiranoj fotografiji kompenzaciju radimo povećavanjem brzine okidača kako bismo dobili tehnički ispravnu ekspoziciju (Primjer: Gušter).

Drugi oblik kreativnosti daje nam sama brzina okidača. Ukoliko fotografiramo objekte u pokretu, mala brzina okidača stvorit će efekte "duhova" oko objekta. Da bismo zamrznuli trenutak pokreta koristimo se velikim brzinama okidača (Primjer: Zaranjanje) što nam smanjuje količinu, ili bolje reći 'trajanje' svjetla. Količinu svjetla tada kompenziramo povećanjem otvora objektiva. Jednako vrijedi i u obrnutom slučaju. Usporenjem okidača možemo namjerno stvoriti razmazane dijelove kao bismo naznačili pokret istovremeno smanjujući otvor objektiva (Primjer: Mala plesačica).

U praksi sam naletio na slučajeve da sam pri izuzetno sunčanom danu pokušao zamrznuti izuzetno brzi izbačaj sportaša i to teleobjektivom s udaljenosti od oko 50 metara. Zbog vrlo jakog svjetla koristio sam najmanji mogući otvor objektiva kojim sam raspolagao (22), a mjerenje je pokazalo da će tehnički ispravna ekspozicija biti sa brzinom 1/500. Nekoliko pokušaja je pokazalo da je pokret i dalje bio zamućen. Da bih dodatno povećao brzinu okidača morao sam malo otvoriti objektiv, ali rezultat je bio isti a daljnjim napretkom u tom smjeru dubinska oštrina se također smanjivala što nije doprinjelo zadatku. U ovom slučaju se pokazalo da malo povećanje ISO vrijednosti može dati taman dovoljno dobar rezultat uz neznatan šum.

Stoga ovisno o efektu koji želimo postići, na aparatu možemo koristiti postavku prioriteta otvora objektiva (dubinska oštrina, izolacija objekta) dok će automatika brzinu okidača prilagoditi na tehnički ispravnu ekspoziciju, ili u slučaju pokreta (bilo kreiranja ili stvaranja) koristiti prioritet brzine okidača ostavljajući kameri da automatski postavi otvor objektiva.

I naravno, četvrta opcija, manualne postavke daje nam potpunu slobodu u izboru ekspozicije. Ponekad je i tehnički neispravna ekspozicija zapravo kreativna. High-key (preeksponirane) ili low-key (podeksponirane) fotografije su jedan od primjera.

I slučaj kreativne ekspozicije po tko zna koji put potvrđuje da tehnički ispravno ne znači da je kreativno. Svako pravilo je smjernica i princip kjojeg treba razumijeti da bismo znali čime raspolažemo i na koji se način možemo kreativno poigrati namjernim "savijanjem" pravila.