mali foto blog

Skakavci su zanimljiva mala bića i ima ih nebrojeno vrsta, boja i veličina. U svojoj foto kolekciji kolekciji ih imam skoro previše. Skakavci su kao objekt zanimljivi svakome tko želi vježbati snimati kukce. Dobro je što uglavnom ne lete, pa je moguće pratiti ih određeno vrijeme. Jedini praktični problem snimanja skakavca: on skače i ne voli se slikati!
Dok vi virite u tražilo ili u display, osjetila su mu stalno online, on skoči u najčešće nepoznatom pravcu. Ako ga uspijete pratiti do nove lokacije svako približavanje će izazvati novi skok. A vi biste macro? S tri centimetra udaljenosti?

Skakavac - mali nemirni stvor

Evo što sam zapazio i svezi skakavaca:
1. Zeleni skakavci uglavnom skaču na zelene površine a smeđi na smeđe. To im je u krvi jer se tako lakše skrivaju.
2. Kad se počnete približavati okrenut će vam svoj stražnji dio kako bi bili spremni za uzmak.
3. I skakavci se umaraju

Ove tri ključne točke možete iskoristiti. Prvo bi bilo dobro da ga malo ganjate. Pazite na smjer jer smeđi skakavac neće skočiti na travu i zelenu podlogu, a ako i skoči nastojat će se sakriti ispod trave, to nam ne treba. Nakon 5-6 skokova umorit će se i više neće biti voljan skakutati na svaki vaš pokret. To je prilika do počnemo s približavanjem. Spustite se nisko (ja obično plazim po travi ispred njega) kako biste predstavljali manju prijetnju, što vrijedi za sve male životinje.

Primjer: mali zeleni

Ne radite nagle pokrete jer bi svejedno mogao skočiti ma koliko umoran bio. Ako vam nije na dobrom mjestu (nešto vam smeta ili vam jednostavno ne velja kadar, pozadina...) potjerajte ga još koji put. Svakako su najzanimljivije snimke od glave ili barem s profila, ali taj mali pametnjaković će se vjerojatno uporno okretati u mjestu, u smjeru OD vas. Stoga polako. Nakon pripreme i blizine od oko 20 centimetara počnite još približavati kameru i okidati, svaki put za koji centimetar ili dva bliže. Tako imate backup, nikad se ne zna dokle će vas pustiti i kad bi vaša blizina mogla biti previše za njegovo srce. Namjestite kameru na najvišu moguću rezoluciju kako biste kasnije mogli "cropati" sliku i dobiti bolji i detaljnjiji pogled. Ja sam ovom smeđem ispod okvira uspio prići na 4 centimetara, nije ni trepnuo, iako mi se malo okrenuo. Eto, zatim ga malo preplašite da promijeni poziciju pa pokušajte ponovo, možda će kadar biti bolji.
Znam da vas ima profesionalaca koji ovo možete napraviti s dva metra, ali mi amateri sa slabim fotićima moramo se koristiti pokojim trikom.

Pčele i drugi leteći kukci

Tko god proba snimati macro fotografiju zacijelo će puno zanimljivih i izazovnih motiva tražiti u malim sitnim bićima. I rijetko tko neće u svojoj kolekciji imati pčelu. Pčele su jednako nemirne kao i skakavci, čak i više, to im je posao. Pri snimanju pčele treba uzeti u obzir da pčela neprestano mijenja svoju poziciju, pretražujući cvijet na koji se spusti, ili preliječući s cvijeta na cvijet. Jedna od karakteristika macro fotografije je vrlo mala dubinska oštrina. Stoga svako pomicanje okomito na smjer snimanja odvodi pčelu izvan područka fokusa. S obzirom da su pčele malo manje plahe od skakavaca, vjerojatno ćemo se odvažiti prići im sasvim blizu. Bez posebnog macro objektiva vjerojatno je da cijela pčela neće ni biti u području fokusa a svaki milimetar pomaka mijenjat će situaciju.

Primjer: Pčela na cvijetu

Ipak, kod pčela postoji mala pomoć. Dok skakavci skaču po travi bez smisla i reda, za pčele možemo predvidjeti poziciju. Stoga je jedna od dobrih tehnika postaviti kameru na stativ, ispred najljepšeg cvijeta, prethodno napraviti sve pripreme u smislu kompozicije i ekspozicije te zatim čekati da se pčela pojavi baš na tom cvijetu.Kad se pojavi napraviti što je više moguće snimaka njene prisutnosti i nadati se da će barem jednom pčela ući u područje fokusa. Kao i kod svih kukaca upornost se isplati.

Primjer: Vretenca

Malo više truda trebat će za viline konjice, leptire i slične leteće kukce, u letu ih je gotovo nemoguće uloviti, no kad sjednu voljni su pričekati neko vrijeme ako niste preagresivni. Ipak tehnika može biti kombinacija jurnjave za njima (kao za skakavca) ili "sačekuša". No vilini konjici ne vole cvijeće pa slijeći gdje im paše dok leptiri nisu previše temeljiti oko jednog cvjetnog grma tako da pogoditi pravi cvijet može biti problem.

Pauci, bogomoljke i ostali puzavci

Osim u rijetkim slučajevima ove vrste nemaju ni letačke ni skakačke sposobnosti. To ih čini lakom metom za macro fotografe. Razne bube koje se brzo kreću mogu vam stvoriti malo problema. Pauci su ograničeni na svoju mrežu i u najgorem slučaju mogu pobjeći u svoj zaklon. A bogomoljke su izvanredni pozeri. Mžete ih fotkati dok vam ne dosadi.

Primjer: Zelena buba

Learning to see creatively  je knjiga koju sam nabavio na engleskom jeziku. Nisam našao podatak da postoji na kojem drugom jeziku, ali mi osim hrvatskog drugo ni ne bi značilo. Iako o sadržaju ove knjige postoje različita mišljenja, mislim da je njena korisnost fotografskim početnicima i naprednim amaterima neupitna. Svakom početniku je veliki izvor novih ideja, ali i principa na kojima se može izgraditi dobar osjećaj za prostor i kompoziciju.